At what speed must I live to be able to see you again?

Robujem navikama i prvim utiscima. Sasvim jednostavno izgovoriti. Na krilima lijepog dana odlučih da se provozam i bez kafe sjednem u auto, kažem – imam plan. Neki. Možda sam i imao dok nisam vidio nju kako čeka taksi. Brzo se okrenem, stanem na metar od nje, otvorim prozor i skinem naočale. Ona se iznenadila, kao…

Nastavi čitanje →

i see no

Toliko se gubimo u svakodnevnici, i toliko ne izlazimo iz komfort zone da mi se počelo gaditi sve oko mene. Upravo zbog tog što i ja postajem isti takav. Smijao sam se sebi kad sam konobaricu pitao je l’ uvijek visoka tako ili samo danas, a zapravo nisam trebao, jer to i takva pitanja uklone…

Nastavi čitanje →

Pravo ispred sebe daleko se ne stiže…

Noćas nek’ muzika samo tiho svira. Na notama nekog mola koji neću prepoznati donijeti će smiraj, i označiti kraj kao neki nervozni sudija na važnoj utakmici. Njen sjaj u očima će da blijedi, tiho poput malene svjetiljke u daljini, čarobno svjetlo na kraju tunela što je lutalica udarala o zidove pokušavajući da dopre do njega….

Nastavi čitanje →